Flashdance What A Feeling - Irene Cara Official Video

Sam svoj neprijatelj ili prijatelj

Nedavno, pročitala sam kako je čovjekov neprijatelj upravo ona osoba koju taj čovjek gleda svakodnevno u svom ogledalu.  Ovisno o tome kako će doživjeti lik kojeg gleda u ogledalu, ponašat će se u okolini i razvijati svoj svijet.

Često smo skloni prebaciti svoj neuspjeh na teret leđa koja nisu naša kako bi sebi olakšali. «On je kriv jer mi se to dogodilo.» rekli bi sami sebi i ponovili više puta svojoj okolini ne razmišljajući kako smo upravo mi krivci za ono što nam se događa. 

Nakon što smo prebacili krivicu, ispunit ćemo se gorčinom, odnosno započet ćemo sa stalnom potragom negativnih trenutaka koje smo proveli s jednom osobom, pa s drugom osobom, te s trećom i tako dalje, sve dok ne ispunimo cijelo naše vrijeme sa stalnim tužakanjem. «Nikad neću to zaboraviti. Bio je užasan prema meni. Rekao bi mu nešto, a on jednostavno ne bi mario. Išao bi dalje, a ja sam tamo došao samo radi njega.» ponovili bi to jednoj ili više osoba, tražeći očima znakove kako se ostali slažu s nama, s našom potrebom da se predstavimo kao žrtva, ne razmišljajući kako je ta ista osoba imala dan drugačiji od našeg i možda jednostavno nije bila koncentrirana. 

Kad smo posve zaboravili na lijepe trenutke provedene s ljudima i gorčina u potpunosti zavlada našom glavom, počinje duga i beskrajna faza jadikovanja. «Jao si ga meni. Ja ništa ne mogu. Nitko me ne voli. Kriza je. Recesija je. Nema posla. Nema novaca. Svi ljuti na mene. Svi imaju nešto protiv mene.» govorimo si upravo ispred ogledala i odlučimo provesti dan ljenčareći ispred televizije u uobičajenoj pidžami  s puno nezdrave hrane oko nas, dopuštajući vlastitom samosažaljevanju da nas pretvori u beskrajne zgubidane.

I dok se većina tako deblja i sputava u depresivnom načinu razmišljanja, neki u svom ogledalu vide svog najboljeg prijatelja, odnosno osobu s kojom mogu najbolje surađivati. Takve osobe možemo nazvati životnim borcima. Znali su govoriti naši djedovi i bake kako je osoba, koja je sama sebi dovoljna, ugodna i ostatku društva. Upravo zato što se ta osoba ujutro pokrenula i odlučila nešto napraviti te iskoristiti kompletno mogućnosti koje joj taj dan pruža. Takve osobe ne krive ostale za neke nezgode koje su im se dogodile u životu. Za njih su te nezgode jednostavne prepreke koje valja svladati i ići naprijed k ostvarenju onoga što su si postavili među ciljevima. Nakon pada, oni se jednostavno dignu i s lakoćom krenu dalje i polako napreduju. Ljudi za njih nisu neprijatelji, već osobe s kojima će napredovati, međusobno se bodriti i iskustveno rasti. Nemaju vremena za jadikovanje i samožaljenje. Oni trče k ostvarenju svojih snova i ciljeva. Koliko će taj put biti dugu i mukotrpan, to njima nije bitno. 

Bitno im je samo znati da taj san postoji i da su samo oni ti koji ga mogu ostvariti svojim radom i trudom.