«Lako tebi, ti studiraš!!!»

Rečenica je to koju svaki student čuje u više navrata tijekom studiranja. Da, lako je biti student. Izlaziš, zabavljaš se, upoznaješ nove ljude, pokoji se zna i zaljubit. Sve to zvuči kao idealni način života. Život bez briga. No, realni život studenta, osim ovih primamljivih karakteristika, začinjen je takozvanim studentskim problemima. Mnogi laici će na to reći: «Ma, molim te. Koje ti probleme možeš imati? Pa tebi je život bajka.»

Bajka jest, jer svi ćemo se s radošću sjećati studentskih dana. No, ti problemi zaista postoje. Jednog dana, nakon upisa, prva pomisao, odnosno prvi strah, jest smještaj. Odlučiti s kim i gdje živjeti nije lako. Jedine osobe koje poznaš su ljudi koje upoznaješ na prijavnom ili netko iz tvoje srednje škole, koji se igrom sudbine, upisao baš na taj faks. U srednjoj ste nešto i niste družili, poznajete se samo do pozdrava, ali na faksu počinjete razgovor kao najbolji prijatelji. Odjednom se osjećate bliski s tom osobom. Jedini razlog jest to što proživljavate isti problem, upoznavanje s novom okolinom, s novim društvom, s novom stepenicom života, samostalnošću, daleko od roditelja. Kako se s osobama iz srednje poznaš već godinama, opredijeliš se za tu skupinu za uži odabir. Počinješ s nekom vrstom skrivene audicije kroz razgovor pri ispijanju kavicu. Nakon duge selekcije u tvojoj glavi, izbor je tu, sjedi ti pred očima. Strah te je izravno pitati kako te osoba ne bi odbila. Kako ne bi riskirao, spomeneš, tijekom razgovora, da tražiš nekog za cimera pa ako pozna nekog da ti javi. Imaš li sreće tog dana, odgovor će bit pozitivan i osoba će se sama ponuditi. Nemaš li sreće tog dana, morat ćeš načiniti još sličnih postupaka, do pristanka. Idealni broj cimera jest jedan. Između vas nastaje odnos sličan familijarnom odnosu braće. Ako se posvađate, morate se i pomiriti jer dijelite stan. Rijetki su slučajevi kad je prvi cimer i jedini cimer. Prva godina služi i upoznavanju s ostalim osobama, među kojima se pronalazi i ona prava za suživljenje. To je najčešće osoba s kojom, osim stana, dijelite i studijsko opredjeljenje. Cimeri  postaju najbolji prijatelj, osobe s kojom se dijele najljepša i najteža iskustva studiranja.  Jednom uspostavljena veza među cimera, slijedi druga faza, pronalazak smještaja.

Za pronalazak smještaja, jedini medij koji se bavio time bio je tjedni časopis za oglašavanje. Danas je to, na sreću studenata, puno lakše. Postoje veći broj portala ( kao što su Deltanet (www.deltanet.hr), Njuškalo (www.njuskalo.hr), Realitica (www.realitica.com), Oglasnik (www.oglasnik.hr), Iznajmljivanje (www.iznajmljivanje.net) i sl.) što nude stanove na iznajmljivanje. Rekli bi: «Klikneš i stan je tu!». Al znamo da to nije tako. Treba načiniti poveliku selekciju i zakazati sastanke posjeta mogućim stanovima. Pri posjetu, primijetit će se kako su neovisno o stanu cijene podosta visoke. Zato se nikad ne smije zaletavat i prihvatiti prvu ponudu. Najbolje je razgledati što veći broj stanova i uzeti si dva do pet dana slobode za donošenje odluke. Koji je idealan smještaj za preživljavanje tijekom studiranja? Dvosoban stan blizu faksa. Nema studenta koji ne voli spavati, a što mu je faks bliži, to mu je mogućnost dužeg spavanja veća. Osim dvije sobe, stan je poželjno da ima opremljenu kuhinju i ugodnu kupaonicu, a ako je tu i terasa, raj za stanovanje. Ono što najviše utječe na odluku pri preuzimanju stana jest cijena iznajmljivanja, a ona varira od stanodavca do stanodavca, neovisno o tome što jedan stan nudi. Poneki ponudit će studentima malu garsonijeru, namještenu starim zakržljalim namještajem, veličine sobice, s krevetom do WC-a, gdje bi teško živjela jedna osoba, za više od 2000 kuna mjesečno, s dodatkom plaćanja režija. Takva ponuda i nije toliko idealna. U daljnjoj potraži doći će se do prije spomenutog dobro opremljenog dvosobnog stana, ako je sreća na strani potraživača. Cijena tog stana bit će manja od 2000 kuna mjesečno, naravno s dodatkom režija. Kad se može birati, izbor će svakako pasti na drugu predstavljenu  opciju. No, često nema više izbora. Mora se prihvatiti ono što je ostalo, jer su bolji stanovi zauzeti. Kako se u takvoj situaciji ne bi našao, student treba počet tražiti smještaj i do tri mjeseca unaprijed. Hoćeš li lijepo živjeti, zavrni rukave na vrijeme.

Biti student je lijepo, ali nije lako.

Slobodo, evo me!

I napokon, stigao je i taj tren. Prvi dan faksa! Prvi dan slobode!

Svaki novopečen student, na ovakvu pomisao, producirat će uzdisaj nalik na «Wauu!!».

Godinama stvarala se idilična slika studentskog života koju su okarakterizirali mnogobrojni filmovi podrijetlom iz Hollywooda koncentrirani na opušteni studentski život. Kao poznati detalji naći će se; zabava za zabavom, faks opremljen svakojakim sadržajem, mogućnost biranja predmeta, velik broj lijepih ljudi nalik na manekene i manekenke s naslovnica časopisa, malo učenja, nema nadzora roditelja, mogućnost produženog spavanja, te opuštanje kao jedina obaveza. Koga tako nešto ne bi veselilo?!

Al ipak, prvi dan faksa jest suočavanje s istinom.

Prije no šta je ušao na faks, brucoš imao je svoju viziju faksa, odnosno mjesto savršeno opremljeno. U njegovoj viziji bila je prekrasna teretana, prostorija s kućnim kinom, velika prostorija s računalima što imaju brz Internet, kantina s najkvalitetnijom hranom i pićem, bazen, veliko dvorište, mala knjižnica, miješani  studentski domovi, itd. 

Slika baš i nije bila jednaka realnoj.  Dvorište nije bilo veliko, ali, ako ništa drugo, lijepo uređeno. Teretani, kao i bazenu, te studentskim domovima, nije bilo ni traga. U prostoriji s kućnim kinom nalazio se sićušan televizor sa starim videorekorderom, poderani dvosjed, mali prazni stolčić i dvije obične stolice. Želi si na brzinu provjeriti ako mu je pristigla kakva poruka putem maila. Ulazi u prostoriju za informatiku i oči mu padnu na pet malo zastarjelih  računala, od kojih samo je jedan slobodan. «Ajd, možda i jest star, ali Internet je zasigurno brz», bila je to pomisao prije nego što je ogorčeno morao pričekati 10 minuta da mu se tek otvori stranica pri kojoj ima otvoren e-mail račun. Knjižnica je bila pravi labirint, tako da je pola sata izgubio tražeći izlazna vrata. Umoran htio je nešto prigristi u kantini. No, upravo je u tom trenutku saznao da je kantina na faksu tek u planu. Ukoliko želi jesti, morat će se uputiti u grad. Pomisao, koja će mu proteći kroz usta na odjek svima što se nalaze u njegovoj blizini, bit će: «Ah, to samo kod nas ima.».

Studentski novak stvorio si je program produženog spavanja tijekom cijele godine. Dosad, morao se dizat radi školskih obaveza već negdje oko sedam sati, ovisno o udaljenosti od škole. Bile su to muke. Najljepše spavanje je ono u kasnijim jutarnjim satima. I zbog takvih obaveza, godinama se odrekao voljenog užitka. I sad kad je student, stvari će se promijenit. Spavat će do deset sati. Možda bolje reći do jedan popodne. To je ipak prikladnije vrijeme za buđenje i početak dana. I uživa u svojim maštarijama sve dok ne dobi program predavanja. Ne može vjerovat svojim očima. Svaki dan predavanja počinju točno u osam sati ujutro. Pa tako Amerikanci u filmovima nisu prikazali. Ponovit će se pomisao: «Ah, to samo kod nas ima.». Radi nastavka studiranja, studentski novak prilagodit će svoj program spavanja prisilnom programu faksa.

Srednjoškolski sistem pisanja kućnih uratka, ili domaćih zadaća, svakodnevnog učenja radi ispita i ispitivanja,  te nametnutih predmeta na faksu ne postoje. Želja je to svakog studenta. Punoljetan je i što će mu više zadaće ili predmeti koji ih ne interesiraju, a učit, to će na kraju godine ili sljedeću, kad se pojavi inspiracija za učenje, odnosno kad neće imati pametnijeg posla. Ubrzo, prilikom prvog predavanja, uviđa kako mu je sloboda slobodnog učenja pomalo ugrožena. Sada se više ne zovu zadaće, već seminari koje mora napisati ukoliko želi nastaviti studiranje. Prilikom upisivanja na faks, pretplatili su se na paket predmeta koji se jednostavno ne može promijenit, a uz to slijedi i uvjeti upisa na sljedeću godinu, u kojima je naznačeni poveći broj kolokvija i ispita. Na to, pomisao: «Ah, to samo kod nas ima.» usmjerit će se odjeku s pojačanim žarom.

Veselje novaka jest kako je faks pun zgodnih ljudi. Manekeni i manekenke po hodnicima. Pa, ima i takvih, ali oni su manjina. Na faksu, novak upoznat će se sa šarolikom nacijom. Tu su ljudi raznog izgleda, vjerskog i političkog opredjeljenja, te s različitim kulturološkim interesima. Na ovakav prikaz, student će sam sebe utješiti rečenicom: «Postoji nada.», te se opusti s većinom pri kojekakvoj organiziranoj zabavi gdje ih nadzor roditelja ne prati.

Svatko si svoju studentsku slobodu sam stvara.

Spas novčaniku

Najveća noćna mora za novčanik studenta jest period božićnih i novogodišnjih praznika. U tom periodu, za razliku od ljudi koji samo jačaju količinu tjelesne mase, novčanik samo mršavi. Iz dana u dan, njegov je obujam sve manji i manji. Tu su božićni pokloni za svoje bližnje, odnosno roditelje, rodbinu i prijatelje. Kolikogod skromni bili, njihov se broj ružno odrazi na svotu koja se čuva u novčaniku. Osim poklona, treba se određena svota utrošiti i na kojekakva druženja s osobama koje rijetko viđamo tijekom godine. Kavica s ovim, kavica s onim, i ode još jedna lijepa svota novaca. I evo ga i doček Nove godine. Studenti, većinom, ciljaju na jeftine provode, kao što su dočeci na trgu s masom ljudi. No, svejedno, treba se obući, što košta, a zatim tu su i mnogobrojne zdravice. Svi smo uzbuđeni i sretni kad nam na  vrata pokuca neki novi početak. Iako se taj ritual ponavlja svake godine, uvijek postoji nada kako će sljedeća godina biti bolja.

Od svog tog veselja, jadan novčanik ostaje bez daha. Uskoro počinje uobičajena rutina studiranja, predavanja, izlasci, hrana, itd. Za sve je potreban daljnji novac Što onda? Kako će student pomoći svom novčaniku da se bar malo oporavi?

Kratkoročno rješenje jest pomoć dragih nam roditelja. Kolikogod njihova ljubav bila velika, kolikogod su njihove mogućnosti jake, naspram potrebama, količina koja se dobiva je jako skromna. Ipak, i budžet naših roditelja prošao je muke blagdana. Iako skromna, poklonjena svota ipak je korisna, ako ništa drugo, za prva dva tjedna. Prije no što se sav novac opet potroši, treba uložiti u dugoročno rješenje.

Dugoročno rješenje jest posao koji se može voditi uz redovna predavanja. Kako do takvog posla? Danas je teško doći do posla. Ali studenti, što se tiče dobivanja posla, u prednosti su među ostalim nezaposlenim građanima jer imaju pravo na tzv. Studentske ugovore. Poslodavci vole takve ugovore jer za svoje radnike tako, osim osnovne plaće, moraju platiti samo još mali dodatni postotak za troškove Studentskog servisa. Osim  što nam Studentski servis pomaže pri dobivanju plaće, ova nam ustanova pomaže i pri pronalasku posla. Možemo je jednostavno nazvati posredničkom agencijom za studentsko zapošljavanje. Ukoliko student na popisu, što mu Studentski servis pruži, ne uspije naći posao za sebe, postoje druga rješenja. Prvo je mjesni oglasnik u kojem se nalazi opsežna lista brojeva telefona vezana za poslove na lokalnoj razini. Drugo jest, naravno Internet. U virtualnom svijetu  Interneta postoje portali koji služe kao najbrže i najjeftinije posredničke agencije. Samo s nekoliko klika mišom, student će doći do željenoga posla. Primjeri takvih portala su HoćuPosao (www.hocuposao.com), MojPosao (www.moj-posao.net), MojPrviPosao (www.mojprviposao.net), Posao.hr (www.posao.hr), itd. Ovi portali ne pružaju samo mogućnost pronalaženja posla, već i daje primjere kako na efikasan način napisati zamolbu i vlastiti životopis koji će omogućiti bolju autopromociju studenta poslodavcu.

Načini za legalan spas vlastitog novčanika postoje. Jedino što se student, pri tom, mora osloniti na svoju snažnu ambiciju i upornost.  

Još jedno rješenje za povećanje svog imetka jest oslanjanje na igre na sreću. U tim igrama, svote su velike, ali realne mogućnosti dobitka jako male. Ukoliko se ima neki posao, kao dodatni hobi, ove igre nisu loše. Tko ne igra, ne može dobiti.  Tko ne radi, ne može zaraditi.

Mobilnost studenta

Moderno je doba. Iz dana u dana, u našem kraju primijetit ćemo kako umjesto stabala i cvijeća, na istom mjestu, raste velik broj zgrada. Neke od njih vezane su uz stanovanje, a ostale uz profesionalno utvrđivanje pojedinca, kako edukativnog tipa tako i onog poslovnog.  Kako bi došli do zgrada gdje će utvrditi njihovi profesionalni potencijali, pojedinci, kako zaposlenici tako i studenti, moraju biti spremni za mobilnost, odnosno brzo kretanje na više destinacija bez oklijevanja, radi potrebe poslovanja ili studija.

Studenti se s problematikom mobilnosti suočavaju na samom početku studiranja. Ustanove namijenjene edukacijskim svrhama se gotovo uvijek nalaze daleko od mjesta stanovanja. Rijetko su oni koji imaju sreću živjeti u istom mjestu gdje je nastanjena i željena obrazovna ustanova. Ostali prisiljeni su putovati iz mjesta stanovanja do mjesta gdje će odslušat predavanja vezana za njihov studij.

Prvi mogući prijevoz jest tzv. roditeljski taksi, odnosno do mjesta studiranja roditelji odvezu svoju djecu, iako punoljetnu ali bez vlastitog sredstva za putovanje, odnosno auta. Ovakav prijevoz podosta odgovara studentu. Ne mora platiti svoj prijevoz, jer to su ipak njegovi brižni roditelji, a s druge strane ne mora niti voziti jer nije njegov auto, već se može totalno opustiti u vožnji do odredišta. Nesreća u sreći, takva vrsta prijevoza moguća je samo dva puta godišnje, prilikom useljenja u nov stan te prilikom iseljenja iz njega. Eventualno može se ponoviti još dva do tri puta, ukoliko se pokaže da je velika potreba za time.

Druga mogućnost je udruženo putovanje. Više prijatelja što studira skupa složi se kako će putovati zajedno. Ujedine se manje svote novaca u jednu veću za troškove puta i jedan od skupine vozi svoj auto. Zvuči dobro. No, sreća je kratkog vijeka. Nakon par savršenih putovanja, počinju neprilike. Osobne obaveze svakog prijatelje dolaze u različitim terminima pa tako i mogućnost putovanja. Tako da dogovor u dijeljenju putnog troška otpada i pojedinac odlučuju se za drugu varijantu, odnosno samostalno putovanje. 

Samostalnost u mobilnosti počinje se dokazivati odlaskom na autobusnu stanicu po prvu putnu kartu kupljenu po studentskim pogodnostima. Novci su tu, index i x-ica je tu, sve stvari su ruksaku, mamina hrana u vrećici. Sve je spremno i veseli se student približava stanici. Naravno, nasmijano lice brzo će nestati pogledom na višemetražni lanac ljudi što se nalazi ispred šaltera gdje se prodaju karte. Pogledom na sat, čelo se počinje znojiti. Autobus bi uskoro trebao krenuti, red se nije jako smanjio, a radnica šaltera je nenadano zbog nekog svog razloga izašla. Nakon kratke stanke, počela je ponovo prodaja karata, na sreću ubrzana. Dolaskom na šalter, student kupuje kartu u jednom smjeru s upitom za studentski popust pokazujući svoju slavnu x-icu.  Prodavačica karata obavještava ga kako popust vrijedi samo ukoliko se kupuje povratna karta. Nakon uzdisaja, student prihvaća povratnu kartu samo kako bi ostvario svoj popust. No, onda nova negativna stavka. Kako bi mogao ostvariti pravo na popust, student mora donijeti potvrdu fakulteta kako pohađa neki od studija faksa, te platiti određenu svotu za izradu kartice s kojom će ubuduće steći pravo na popust. Nakon užasne glavobolje, student odustaje od popusta i kupuju običnu kartu u jednom smjeru. Jedino što mu je sad u glavi jest sjesti u bus i mirno se odvest do svog odredišta. No, bus kasni i sve više ljudi se okuplja na stanici. Deset minuta nakon što se trebalo krenut, autobus napokon dolazi. Gužva oko busa je gusta. Počinje lagano naguravanje radi dokazivanja svog prava za bolje mjesto. Student ulazi i na sreću nalazi mjesto gdje može sjest. Gomila ulazi za njim. Ima sreću, do njega sjest će neki miran srednjoškolac. Misli si da će bit ugodan put do odredišta. Kad, na sjedalima ispred sjednu dvojica smrdljivih i glasnih pijanaca. No, nije tu negativnoj sreći kraj. Uskoro će se, na sjedalima odmah otraga, sjest dvojica duhovitih dječarca što s mirnim srednjoškolcem idu u razred. I počinju trešnje susjednog sjedala sa strane dvojice prijatelja te kako su sjedala spojena, trese se i sjedalo studenta. Uz svu tu neugodnu masažu, tu je i neugodna glazba pomalo čudnih zvukova autobusa, nastali zbog jačeg ubrzanja vožnje kako bus ne bi zakasnio i na sljedeće odredište. I nastaje strah u glavi studenta da će se bus zaustaviti, ili još gore, eksplodirati. Ipak, na sreću i radost svih putnika, bus dolazi čitav do odredišta.

U sljedećem putovanju, student imao je slično iskustvo, samo što je uspio dobio željeni popust. Zbog žaljenja, od prijatelja dobiva prijedlog da počne sam voziti.

Nakon dugog razmišljanja, upisuje se u autoškolu. Prva glavobolja jest velika svota od više tisuća kuna što se treba platiti za  sama predavanja, bez ispita. Iako je podijeljena u rate, svejedno je visoka. Zatim, tu je i odlazak u bolnicu radi psihotesta s kojim se utvrđuje hoće li biti sposoban voziti. Sami test nije problem, već čekanje u bolničkoj čekaonici podosta je zamorno. Počinju predavanja autoškole na kojima student mora biti redovit da bi mogao otići na teorijski ispit. I tako se studentski dan ispunjava još jednom zamarajućom obvezom. Nakon strogog teorijskog ispita, slijedi ubrzani tečaj hitne pomoći, koju koliko se brzo zapamti, dvostruko brže se zaboravlja. Ukoliko student ima sreće, naići će na dobrog instruktora. Ukoliko ga sreća u toj autoškoli nije pratila, naići će na groznog, galamavog instruktora koji će ga prisiliti na uzimanje dodatnih, pravno neprijavljenih, sati vožnje prije no što stupi na sami ispit, uz napomenu da se to uvijek tako radi. Na samom ispitu, student počinje biti svjestan kako ga taj instruktor nije naučio takoreći ništa osim recepta maslinovog ulja s češnjakom. Nakon pokojeg pokušaja, ispit vožnje je položen. Slijedi izrada vozačke za koju će student, osim potvrde o položenom ispitu, morati pripremiti sliku određene veličine te novu potvrdu o pozitivnom psihotestu. Napokon muke su gotove. Može si kupiti auto i voziti gdjegod želi. Sreća je neopisiva. Kad, ono, gospođa na šalteru, umjesto čestitke, izgovara uvjete korištenja probne vozačke. I lađe u glavi studenta počinju tonuti, jedna za drugom. No, nakon osvojenog trofeja, ne da se obeshrabriti i kupuje lokalni oglasnik putem kojeg se prodaju auti iz druge ruke, jer iako ne smije dvije godine voziti sam noću, nitko mu to ne brani danju. Istraživanjem najniže cijene auta koji mu ipak neće stati negdje, u zabiti, na pola puta do odredišta, dolazi do spoznaje da u njegovom budžetu nema više tolikog iznosa za takvu kupnju, misleći naravno i na dodatne troškove, kao što su registracija i benzin čija cijena raste iz sekundu u sekundu.

Razočaran, student se vraća na putovanje javnim prijevozom koje je, iako neugodno i ponekad pomalo traumatično,  više adekvatno njegovim ekonomskim prilikama.

Ajd se gibaj, gibaj!

Studentski dani uvijek se pamte kao najljepši period u životu. Za takav atribut nisu zaslužni mnogobrojna predavanja popraćena teškim ispitima, iako su ponekad zanimljiva iskustva, već sve ono što stoji van tih klupa, i što se odvija i danju i noću, odnosno zabava.

Zabava je ono za čim žudi svaki uobičajeni student. Na neki se način treba ispucati sva ona energija što se akumulira nakon višesatnog sjedenja u učionicama.

Po danu, zabava studenata se razlikuje po njihovim osobnim karakteristikama. Ima onih koji će se zabaviti uz dugo ispijanje kavice u nekom kafiću gradske špice. Tamo će se sigurno naći kojekakve teme za razgovor, od mode, ručka, politike, do problema s plaćanjem režija. Drugi će za to vrijeme  učiti i nadopunjavati  svoje skripte u knjižnici, a treći opustit će se uz neki sport, dal amaterski ili profesionalno. Ima naravno i onih četvrte vrste koje ništa od navedenog ne zanima, već kao idealnu zabavicu izabiru program što se nudi na televiziji te, tu i tamo, bace koji brz pogled na Facebook.

Noćnu zabavu svaki student započinje na svoj jedinstven način. Neki se okupljaju ispred kina, neki u kafićima, neki u studentskoj menzi, a neki niti ne izađu iz faksa do večeri. Neki organiziraju ugodna večernja druženja u svom studentskom stanu kod kojih svatko donosi što ima, jer ipak je to studentsko druženje. Kako bi rekli studenti: «Nakupi i bratski podijeli.». Kad su svi potpuno opušteni i kad su zaboravili na sve muke, onda počinje prava zabava na Student party-u. Tamo su svi primljeni na jednak način, jedino što je bitno je da je svaki gost student. I što je tu tako posebno? Posebna je cijela atmosfera. Mnoštvo mladih raznolikih ljudi, mogućnost zaljubljivanja, mogućnost finog razgovora, mogućnost fine zabave uz raznoliku glazbu. Jedino što se očekuje od uzvanika jer da se pozitivno odazovu na DJ-ev zov: «Ajd se gibaj, gibaj!».

Na Student party-u treba se samo opustit i  dopustiti uživanciji da nam pravi društvo, ostalo, doći će samo od sebe.

Proljeće je, a u studentu nemir...

Što sve može raditi jedan student u proljeće?

Pa kako sve cvjeta u proljeće, osim novih alergija, rađaju su nove ljubavi. Studentske ljubavi su ljubavi najljepše vrste. Daleko od nadzora roditelja, napokon se osjećaju slobodno i bezbrižno se opuštaju u lijepe trenutke s partnerom, koji najčešće također pripada studentskoj eliti. Ne brinu o tome koliko je sati prošlo i hoće li se netko naljutiti zbog sitnih noćnih sati povratka kući. Potpuno uživaju u danoj ljubavi.

Rupe između predavanja su tako kratke da se ne mogu baviti nekim drugim ozbiljnim poslom za vrijeme studiranja. Kako u proljeće sve cvjeta, utjehu za nemogućnost stvaranja novčanog doprinosa svom računu studenti mogu pronaći ugodnom šetnjom gradom ili obalom ili zelenom livadom ukrašenom predivnim bijelim plaštem tratinčica. Bilo gdje da se okrene, osjetit će miris proljeća.

Proljeće je idealno vrijeme za grupna studentska putovanja. Ispiti još nisu tako blizu, prilagođavanje već su odavno prošli, a malo opuštanja i upoznavanja karakteristika tuđih kultura nikome nije naodmet. Jedino što je potrebna dobra organizacija. Treba sakupiti veći broj ljudi, pronaći odredište, moguće sponzore, dobro putničku agenciju i jeftin smještaj, jer zna se da su ekonomske mogućnosti studenata poprilično skromne.  Organizator mora se suočiti s teškim mukama zbog kojih se kasnije neće toliko žaliti jer bit će to za njega ugodno iskustvo s kojim će moći iskusiti svoje organizacijske sposobnosti. Najveći problem jest smještaj. Hotelske sobe za studente su jako skupe, te kako bi nekako bar malo uštedjeli na smještaju, dosta većina organizatora ciljaju na jeftiniju opciju od hotela, na hostele.

Hosteli su mjesta koja nude smještaj po vrlo niskim cijenama, idealna za individualne putnike, obitelji i razne grupe. Mogu se pronaći noćenja u Londonu za samo 13 eura. Naravno, ponuda nije jednaka kao u hotelu, ali i hostelima udovoljava potrebe klijenata pružajući im dobrodošlicu, udobnost, čistoću, sigurnost i privatnost.

Sve korisne informacije o poslovanju hostela u svijetu organizator potražit će na stranicama portala www.hostelsclub.com koji se brine o rezervacijama za više od dvanaest milijuna hostela u cijelom svijetu. Portal se vodi na 27 jezika kako bi informativne usluge smještaja bile dostupnije što široj populaciji.

Kad je odabrao smještaj, organizator mora odabrati izlet s vodičem ili izlet bez vodiča. Izlet s vodičem je kulturno bogatiji budući da će vodič ispričati zanimljivu priču vezanu za viđenu znamenitost, uputiti svoje klijente prema finim restoranima i ponuditi im obilazak kojekakvih turističkih centara. Izlet bez vodiča je nešto jeftiniji, kulturno manje sretan, ali avanturistički više nego zadovoljavajuć. Ništa  bolje od slučaja kad se izgubimo sa svojom skupinom u nepoznatoj sredini. Skupina se iz ulicu u ulicu mijenja, smanjuje, pa povećava. Nalaze se prekrasna mjestašca za koja obični turisti nisu čuli od vodiča ili pročitali u nekom od mnogobrojnih vodiča koji se nude posvuda, od stanice do hostela. Nakon duge potrage za izgubljenim putem do hostela, jednom kad se igrom sreće, taj put ipak pronađe, veselje je neopisivo. A doživljaji, pri upoznavanju stranaca za vrijeme traženja pravog puta prema hostelu, pamte se do kraja života.

Dakle, putujte s nama, putujte sa studentima!

Sezona ispita

Prije početka ljeta, u želucu studenta počinje se zakuhavati radi početka sezone ispita. Ispit ovaj, onaj, pa onaj drugi, i tako se nekih desetak ispita zbliže i muče misli jadnog studenta. Ovisno o kapacitetu snalažljivosti i vlastitoj organizaciji, svaki student prevladava tjeskobu ispita na svoj način.

Postoje tzv. štreberi koji se spremaju za ispit tijekom cijele akademske godine, a ponekad čak i godinu dana prije samih predavanja, bubajući napamet cijele rečenice, stranice pa čak i knjige kako bi se profesorima prikazali kao jako marljivim studentima koji, takoreći, sve znaju, pa čak kad je lik iz zadane lektire obrisao nos. U prvi mah, to se čini dobitna kombinacija. No, bubajući sve napamet, zbog prevelike količine usvojenih informacija, tim je studentima često nemoguće razumjeti ono što su naučili, te ako im profesor postavi potpitanje samostalnog zaključivanja, rijetko koji im odgovori i rijetko koji prođe na ispitu. Kako ih  prepoznati prije ispita? To su oni koji dođu sat vremena prije ispita i sjede neposredno ispred vratiju prostorije, gdje će ispit odvijati, kako bi si ponovili još jednom cijelu skriptu neposredno prije ispita, te iscrpili «konkurenciju» dosadnim pitanjima, kao što su «Eee, znaš što je ... ?» ili  «Daj, daj reci mi što piše na 85. stranici!», te su toliko opsjednuti ispitom da žele znati sva pitanja  koja su imali oni što su polagali prije njih. Iako će ih profa najvjerojatnije pitati nešto sasvim drugo, oni ta pitanja moraju znati kako bi soj uspjeh mogli usporediti s ostalim smrtnicima.

Suprotnost tih studenata jest skupina tzv. kampanjolaca. To su studenti «idi mi, dođi mi», odnosno oni koji su vrlo rijetko posjetili koje predavanje, jedva znaju ime predmeta i profesora ispita kojeg idu polagati, skriptu su nabavili od nekog sličnog njima i prijavljuju se na ispit, iako nisu uložili niti 30 minuta za učenje. Poneki se uspije izvući prolazom, ukoliko ima razvijene sposobnosti prepisivanja ili jezičnu sposobnost komuniciranja s kojom prekrivaju svoje neznanje. Ostali padaju, no ne zamaraju se previše time jer njihov stil života jest «hi life!» koncepiran na filozofiji: «Bit će još prilika. Sutra je drugi ispit. Idemo sad na cugu i bacit se na biljar, šta kažeš? Ili možemo baciti koju partiju karata?».

 Treća skupina su tzv. snalažljivci. Oni niti ne štrebaju cijele dane skriptu, niti ne zabušavaju kao kampanjolci. Snalažljivci zapisuju si tu i tamo ono što profesor govori na predavanju, u popodnevnim satima se relaksiraju uz kavu s prijateljima ili kakvu drugu aktivnost, možda i rade, ukoliko se nađe kakav zanimljivi posao, a navečer redovito izlaze. Moglo bi se reći da pasivno rješavaju sve svoje dužnosti studenta. Na kraju, nabavljaju skriptu ili stvaraju svoju prema zapisima tijekom predavanja na kojima su uvidjeli čemu profesor pridodaje posebnu pažnju. Zatim stvaraju si plan polaganja ispita i drže se svog recepta učenja.

PRIMJER RECEPTA ZA LAKO UČENJE;

1. Gotova skripta otvara se tjedan dana prije samog ispita.
2. Pronalazi se tiho mjesto u svom mjestu stanovanja na čijim vratima postoji natpis zabrane ometanja za ostale ukućane.
3. Drži se lagane prehrane, bez prevelike količine masti koja svojim djelovanjem uspavljuje pojedinca tijekom učenja.
4. Pokraj skripte, poželjna je velika količina čokolade i vode. Čokolada korisna je zato što svojim učinkom «hrani» mozak, odnosno potiče ga na rad putem hormona sreće. Voda čisti organizam i tako smanjuje nepotrebnu tjeskobu koju stvara nervoza učenja.
5. Mobitel, internet i ukljuceni televizor ne smetaju jer oni služe pasivnoj rekreaciji mozga koja se može lako i brzo prekinuti.
6. Za početak, kako bi se dobio uvid onog što se treba naučiti, jednom se pročita na glas cijela skripta, uz male stanke u kojima se konzumiraju čokolada i voda.
7. Nakon prvog, vrlo zahtjevnog čitanja, mozak se treba odmoriti. Ne preostaje ništa drugo već lagano prespavana noć.
8. Sljedeći dan, slijedi drugo čitanja. Skripta se podijeli na više dijelova i svaki se dio pročita po dva puta. Između svakog dijela, preporuča se duža pauza kojom se mozak odmara u razgovoru s jednom dragom osobom. Nakon drugog čitanja, slijedi ponovno spavanac.
9. S trećim čitanjem, pri čitanju svakog dijela skripte, student si počinje sam sebi objašnjavati gradivo. U četvrtom i petom čitanju, skripta će sve manje biti potrebna pri ponavljanju gradiva.
10. Dan prije ispita, poželjno je da se mozak odmori. Stoga, skripta se sprema i nastoji se okupirati drugim opuštajućim zanimacijama.
11. Na dan ispita, potrebno je staviti nešto štosno na sebe što nitko ne može vidjeti. Tako student izlazi nasmijana lica i prikazuje se sigurnim u sebe.
12. Kako bi izbjegao predispitni stres, student mora izbjegavati pripadnike prve skupine, odnosno štrebere, koji će ga svojim dosadnim pitanjima, podosta uznemiriti. Umjesto druženja sa štreberima, ugodan je bezbrižan razgovor o glupostima s nekim sebi sličnim. Tako se student opusti u razgovor te bez muka ulazi u prostoriju ispita.
13. Za prolazak ispita, odlučit će raspoloženje profesora te sreća koja prati studenta.

Pa sretno svima koji polažu!