Noći ljudi pune.
Pokoji dobri,
pokoji loši,
pokoji tihi,
pokoji glasni,
pokoji mirni,
pokoji ludi.
Sami po sebi različiti,
kad ono i isti.
To su samo lica u noći
koja dođu i odu
iste noći,
bacaju u zaborav svoj trag,
svoj miris,
kao i okus svog jednokratnog prolaska.
Al ti, samo u jednoj noći,
samo u jednom trenu,
poklonio si mi nešto
što nisam vidjela ni u njemu,
njemu što tugom
ispuniše moje dane,
njemu, pokraj kojeg
se ponijeh
kao uplakano janje.
Prvim pogledom
uzdrmao si srce nježno
što krije se ispod
bezbrižno nasmijanog lica.
Već danima misli
dozivaju tvoje morsko ime
što krije se u mjestu
koje diše zelenilom od davnine.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.