Zasjali dijamanti u tamnoj noći
Davši kap nade mojoj mrkoj samoći.
Godinama plakah u sobi
Daleko od prstiju zlobnih li ljudi.
Sad tog više nema.
Sad me vodi glas tvojih očiju,
Što probiše se do srži mojih vena,
I ukazuje mi buduću sreću
Što mirno leži u tvojim rukama
Bez namigivanje ohole tuge i brutalne boli.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.