Tužna sam što nema te.
Iako si blizu,
Ne osjećam tvoju toplinu
Koju trebam i želim.
Zovem te danju i noću,
U nadi da te probudim
Al ti me ne čuješ.
Vidim kako mi se lagano približavaš
I očekujem te željno,
Al ti, odjednom, staneš
I ne ideš dalje,
Već gradiš zid prašine
Koji mi ne dopušta dolazak tebi.
Zidom ne daš mi da odam
Ono što skrivam iza maske bezbrižnosti.
Ne daš mi da odam
Ono što zaista mislim o tebi.
Ne daš mi da odam
Lijep osjećaj
Što od ružnih ljudi krijem u sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.